Politika klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj

 

Politika klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj

 

Radni objed u rezidenciji veleposlanice Kraljevine Švedske

Nj.E. gđa Diana Helen Madunic, veleposlanica Kraljevine Švedske u RH, priredila je u svojoj rezidenciji 5. veljače radni objed na koji je pozvala troje svojih kolega veleposlanikā. Tema je razgovora bila Politika klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj.

Sudjelovali su: Nj.E. gđa Maria Paula Vieira Lael da Silva, veleposlanica Portugalske Republike u RH i Nj.E. g. Andrew Stuart Dalgleish, veleposlanik Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u RH.

Prvi savjetnik Yannick Andrianarahinjaka- zamjenik veleposlanika Republike Francuske

Prvi tajnik Erik Ehrner – zamjenik veleposlanice Švedske

Na pitanja Nj.E. gđe Diane Helen Madunic (DHM) odgovarala je gđa Marija Pujo Tadić (MPT), predsjednica Međunarodnog Instituta za klimatske aktivnosti (IICA), pridružena članica HDK-a.

DHM: Švedska je članica EU-a i već dugi niz godina radi na pitanjima klimatskih promjena i politika. Evo, na primjer, mi smo si zacrtali da Švedska do 2045 god. postigne Carbon neutrality. Kakva je situacija u Hrvatskoj (gospodarsko-sigurnosno-politička), vezano za klimatske promjene?

MPT: Ugodno sam iznenađena da si je Kraljevina Švedska postavila tako visok i ambiciozan cilj, s obzirom na to da EU želi postati klimatski neutralan kontinent (odnosno postići Carbon neutrality) do 2050. godine. Uvjerena sam da će Švedska s obzirom na brzo usvajanje klimatskih politika i mjera to uspjeti i učiniti. Republika Hrvatska intenzivno radi na politikama klimatskih promjena i nadam se da ćemo i mi uspjeti pridonijeti da EU postigne svoj cilj.

Moramo imati u vidu da je zbog svojih geografskih i klimatoloških obilježja RH izrazito osjetljiva na klimatske promjene koje već u znatnoj mjeri utječu na hrvatsko društvo i gospodarstvo. Nekoliko je vidova tog utjecaja, a možemo ih općenito svrstati u tri osnovna: gospodarski, socijalni i sigurnosni. Sva tri vida međusobno su usko povezana.

Da bismo smanjili negativne učinke klimatskih promjena na gospodarstvo RH, a u skladu s legislativom EU-a, pristupilo se vrijedno i predano izradbi Niskougljične strategije RH. Na temelju Zakona o zaštiti zraka Hrvatska se obvezala izraditi Strategiju niskougljičnog razvoja za razdoblje do 2030. s pogledom do 2050. s akcijskim planom kao dio obveze prema EU-u, UNFCCC i Pariškom sporazumu. Niskougljična strategija uključuje: scenarije do 2030. i do 2050.; modeliranje po sektorima; procjenu učinka scenarija na okoliš, društvo i gospodarstvo te petogodišnji akcijski plan. Niskougljičnom strategijom RH nastojalo se identificirati sektore koji u najvećoj mjeri pridonose klimatskim promjenama te predložiti mjere za ublaženje klimatskih promjena u tim područjima. To su prije svega: turizam, energetika, industrija, transport, kućanstva i usluge, poljoprivreda, gospodarenje otpadom, korištenje zemljišta i šumarstvo.

Kao što Vam je poznato, Niskougljična strategija ne prognozira što će biti, ona određuje što želimo u budućnosti i kako to postići. Osnovano držim da Republika Hrvatska može ostvariti gospodarski rast usmjeravanjem prema niskougljičnom razvoju ponajprije usvajanjem, a potom i dosljednom provedbom Niskougljične strategije koja otvara prilike da se potakne:
• investicijski ciklus,
• rast industrijske proizvodnje,
• razvoj novih djelatnosti,
• konkurentnost gospodarstva i
• stvaranje novih radnih mjesta održive perspektive.

Utjecaj klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj najvidljiviji je upravo u onim sektorima koji predstavljaju okosnicu hrvatskoga gospodarstva, a to su poljoprivreda i svakako turizam.

Također je u Republici Hrvatskoj već usvojena, i to u travnju 2020. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske do 2040. godine s pogledom do 2070. godine s pripadajućim Akcijskim planom. Ovom Strategijom definiraju se prioritetne mjere i aktivnosti za najranjivije sektore, kao što su hidrologija i vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, bioraznolikost i prirodni ekosustavi, upravljanje obalnim područjem, turizam i ljudsko zdravlje.

Osim toga razrađuju se i načini integracije teme prilagodbe klimatskim promjenama u sektorske razvojne planove i strateške dokumente. Prilagodba klimatskim promjenama tiče se i javnih i privatnih dionika. Dionici u privatnom sektoru također igraju ključnu ulogu u prilagodbi klimatskim promjenama. Kako klimatske promjene utječu na većinu gospodarskih sektora, neke privatne tvrtke također će se trebati prilagoditi promjenama uvjeta u okolišu. Nove poslovne modele treba planirati vodeći računa o budućim klimatskim utjecajima te na dovoljno fleksibilan način da se može reagirati na promjene.

Naravno, moram napomenuti i da je u siječnju 2020. g. Republika Hrvatska donijela i svoj prvi Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja i u tome prednjačimo u odnosu na druge članice EU-a.

Moram istaknuti da sam kao stručnjak u tom području i pravnica po struci sudjelovala u izradbi tog zakona kroz odbore našeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike, na što sam iznimno ponosna jer sam time na neki način okrunila svoju dugogodišnju karijeru u ovom području kao i da sam iznimno ponosna na svoj tim iz Ministarstva zaštite okoliša (sada Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja) koji su odradili "lavovski" posao za vrijeme predsjedanja RH Vijećem EU-a, jer sada kada Portugal vodi predsjedanje i oni nam mogu posvjedočiti koliko je to zahtjevan posao.

Nemojte zaboraviti da smo mi bili prva država koja je zbog pandemije morala prijeći na nove i nikada primijenjene mjere vođenja sastanaka putem zoom call-ova, ali to smo odradili vrlo brzo i brzo se prilagodili tako da su nam sve države čestitale na tome.

Ali to Vam samo pokazuje kakav smo mi narod, možda djelujemo malo usporeni u prilagodbi na promjene, ali kada dođe kritičan trenutak "upregnemo" sve svoje snage i iznjedrimo dojmljive razultate u kratku roku, pri čemu smo vrlo etični i suosjećajni što se ovih dana moglo lijepo vidjeti u pomoći koju smo svi zajedno organizirali za stradalnike od potresa u Petrinji, Glini i Sisku, ali i Zagrebu.

DHM: Po Vašem mišljenju koje su prednosti Republike Hrvatske, a koje slabosti u odnosu na druge zemlje, a u svezi s klimatskim promjenama?

MPT: Ono što svakako vidim kao prednosti Republike Hrvatske u odnosu na druge zemlje jesu:
• prirodni resursi (potencijali korištenja obnovljivih izvora energije, pogotovo hidroenergije /HE/),
• geostrateški položaj (tranzitni pravci energenata, dobra povezanost sa susjednim zemljama),
• izgrađena infrastruktura (elektroenergetska i plinska infrastruktura),
• udio obnovljivih izvora energije (visoki udio HE u proizvodnji električne energije),
• znanje domaće znanosti i gospodarstva u razvoju novih tehnoloških rješenja u svim energetskim djelatnostima kao i stvaranju novih proizvoda u elektroindustriji.

Svakako tu su i određene slabosti na koje se moramo skoncetrirati i nastojati ih ukloniti, a to su:
• obrazovanje, informiranost i svijest (obrazovni sustav neprilagođen tržištu, relativno nerazvijena svijest o potrebi racionalnog korištenja energije i korištenja energenata s malim udjelom CO2, te također ono što je u posljednijih nekolio godina postalo iznimno bitno za napredak gospodarstva a to je:
• uvođenje ESG sustava u upravljanju poduzećima ali i javnoj upravi.
• ESG (Environmental, Social and Corporate Governance) – Upravljanje okolišem, društveno i korporativno upravljanje koje se odnosi na tri važna čimbenika za mjerenje održivosti i društvenog utjecaja ulaganja u tvrtku i ljude. Ovi kriteriji pomažu u boljem određivanju budućih financijskih rezultata poduzeća.

DHM: Što mislite kakvo je stanje u vašoj najosjetljivijoj grani – turizmu ‒ u kontekstu klimatskih promjena?

MPT: Turizam je središnji sektor hrvatskoga gospodarstva kako u smislu zapošljavanja tako i u smislu stvaranja prihoda. Klimatske promjene pored porasta temperature, sa sobom donose i vremenske ekstreme, na koje je hrvatski turizam usmjeren na aktivnosti na plaži i lijepo vrijeme izrazito ranjiv. Ako dođe do porasta temperature to će se svakako odraziti i na broj kao i uopće dolazak turista. Mora se imati na umu i da se veliki dio turističke infrastrukture nalazi se na obali i izložen je podizanju razine mora i s tim u vezi poplavama, čemu smo već svjedočili. U turističkim odredištima u unutrašnjosti kao što su nacionalni parkovi povećanje temperature može izazvati promjene u ekosustavima.

DHM: Kakvi su penali za nepridržavanje preuzetih obaveza ‒ općenito, kakvi su ekonomski i pravni aspekti neispunjenja obveza?

MPT: Kao što Vam je poznato, i Republika Hrvatska stranka je Pariškoga sporazuma, koji je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 17. ožujka 2017. Ne mogu govoriti o konkretnim „penalima” jer tu neke novčane kazne za države nisu predviđene, ali svakako osuda globalne zajednice može biti iznimno velik i neprocjenjiv „penal” ponekad. Kao i gospodarska stagnacija ako ne prijeđemo što prije na nove načine poslovanja – prije svega pod tim podrazumijevam uključivanje politika zaštite okoliša, klimatskih promjena i održivog razvoja u sve segmente društva i sve sektore.

DHM: Prema Vašem mišljenju, koji su koraci nužni u narednom razdoblju u gospodarstvu i određenim granama u Hrvatskoj, kako bi se ublažio negativan utjecaj klimatskih promjena – kako gospodarski sektori mogu pridonijeti?

MPT: Činjenica je da klimatske promjene već u velikoj mjeri utječu na hrvatsko društvo i gospodarstvo te je potrebno na odgovarajući način tretirati sve buduće projekte i investicije kako bi se smanjio utjecaj na klimatske promjene (smanjiti emisije stakleničkih plinova) i kako bismo se prilagodili klimatskim promjenama te ranjivost i rizike sveli na najmanju moguću mjeru.

Dekarbanizacija zahtijeva i znatne troškove što može bitno utjecati na ionako slabu konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Međutim, osobno držim da bi Republika Hrvatska pod hitno trebala učiniti sljedeće:
1. ponajprije brendiranje Hrvatske kao zemlje koja skrbi o okolišu;
2. zatim korištenje fondova EU-a;
3. informiranje, obrazovanje i promjena svijesti (izobrazba potrošača, obrazovanje za održivu potrošnju energije, promjena životnog stila, znanjem iskoristiti potencijal);
4. uključenje domaće znanosti u razvoj novih tehnoloških rješenja za iskorištavanje svih energetskih resursa Hrvatske;
5. stvaranje povoljnoga zakonodavnog i regulatornog okvira za privlačenje investicija u nove kapacitete u tržišnom gospodarstvu;
6. i posljednje, ali ne manje važno:
7. uvođenje već spomenutog ESG sustava (Environmental, Social and Corporate
Governance) – Upravljanje okolišem, društveno i korporativno upravljanje) u upravljanju poduzećima, ali i u javnoj upravi.

DHM: Poštovana gđo. Pujo-Tadić zahvaljujemo Vam na ovom iznimno korisnom razgovoru u kojem ste nam dala uvid i pregled što Republika Hrvatska radi po pitanjima klimatskih promjena i politikā. Još Vam jednom zahvaljujem što ste svoje vrijedno znanje podijelila s nama.

MPT: Zahvaljujem Vam na pozivu i za sva daljnja pitanja stojim na raspolaganju Vama i Vašim kolegama iz Veleposlanstva UK-a te francuskog i portugalskoga, ali i drugim kolegama veleposlanicima u Republici Hrvatskoj.

Marija Pujo Tadić